Fedor (po krsnom listu Božidar) Mažuranić, praunuk bana pučanina Ivana Mažuranića, nećak ali i krsno kumče spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić, rođen je 1920. godine u Zagrebu.

Bio 1 Fedor Božidar Mažuranić, Varna, Bugarska, 1941. god.

Stekavši osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u Karlovcu i Zagrebu, stupio je 1937. godine u Pomorsku vojnu akademiju u Dubrovniku. Godine 1940. promaknut je u prvi časnički čin. Nakon Travanjskog rata, 1941. g. prijavio se kao časnik u ratnu mornaricu Nezavisne Države Hrvatske. U Drugome svjetskom ratu, zajedno sa svojim bratom, vitezom Josipom Franjom (Ferijem), bio je pripadnik Hrvatske pomorske legije te sudjelovao u vojnim pothvatima protiv boljševika na Crnome moru u sklopu Križarskog rata protiv komunizma u kojemu su sudjelovali dragovoljci iz 25 europskih država. Obavljao je razne dužnosti; godine 1943. i u prvim mjesecima 1944. zapovijedao je jednom od jedinica Hrvatske flotile lovaca podmornica. Ovdje valja napomenuti da su se Hrvatski mornari posebice istaknuli 1944. godine kada su uspješno obavili povjerenu im zadaću; tajno osiguranje slobodnog i sigurnog prolaza za brodove sa židovskim izbjeglicama iz Rumunjske na putu za Tursku (vidi knjigu Andre Vrkljana, Hrvatski argonauti 20. stoljeća, u izdanju Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 2012.).

Bio 2 dvorac Türk-Mažuranić u G. Pokupju 1912. god.

Sredinom 1944., Hrvatska pomorska legija bila je povučena s Crnoga mora, a njezino osoblje raspoređeno po Jadranu.

Posljednje mjesece Drugoga svjetskog rata Fedor je proveo u hrvatskim mornaričkim postrojbama u Rijeci i Trstu.

Bio 3 krpena oznaka s hrvatskim grbom koju je na lijevom rukavu nosio por. fregate Fedor Mažuranić i ostali pripadnici Hrvatske pomorske legije

Svršetak rata dočekao je u Trstu, u činu poručnika fregate. Zajedno sa suprugom Irenom rođ. Evstratiadi (kćeri ruskoga Grka Antona Evstratiadija i njegove žene, ruske plemkinje Olge Tolpygo), koja ga je vjerno pratila i podupirala cijeli život, u svibnju 1945. godine prisiljen je napustiti svoju domovinu Hrvatsku koja je bila ostala podjarmljena pod jugoslavensko-komunističkim terorom. Prvo je našao utočište u Italiji, a potom u Argentini, gdje je boravio pola stoljeća.

Bio 4 Poručnici korvete Drago Vilke i Fedor Mažuranić u Zagrebu pred odlazak na Crno more u srpnju 1941.

Poslije dolaska u Argentinu 1947. godine, poštujući ustavni poredak zemlje domaćina, odmah se pridružio hrvatskim domoljubima i uključio u političko djelovanje usmjereno na ponovnu uspostavu slobodne i samostalne Hrvatske. U tom je cilju stavljao na raspolaganje svoje jezične i druge talente. U njegovoj se obitelji od davnina njegovao nauk i nužnosti poznavanja stranih jezika, svjetske književnosti i povijesti. Uza svoj materinski hrvatski govorio je, čitao i pisao na njemačkome, španjolskome, ruskome, engleskome, talijanskome, francuskome i bugarskome jeziku.

Bio 5 Fedor Mažuranić sa suprugom Irenom, Buenos Aires, Argentina, 1978. god.

Sve do međunarodnog priznanja Hrvatske, a poglavito za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.), sastavljao je i prevodio članke, pisma, predstavke, molbe i prosvjede koje su hrvatske političke udruge slale najvećim državnicima, međunarodnim organizacijama, među kojima i Ujedinjenim narodima, ali i medijima u nastojanju da svijetu predoče stremljenja hrvatskog naroda i Hrvatske. Desetljećima je pripremao školski materijal i aktivno je sudjelovao u tečajevima A.B.C.D. hrvatskog jezika i povijesti u Hurlinghamu, Don Torcuatu, Boulognu, Avellanedi i Sarandi te drugim mjestima pokrajine Buenos Aires. Bio je uzor i učitelj mnogim mladim Hrvatima u njihovoj novoj domovini Argentini.

Bio 6 Irena, Fedor i Darko Mažuranić, Višnja Mažuranić r. pl. Blažeković, Janko pl. Mihalovich i Josip Franjo Mažuranić, Buenos Aires, 1985.

Sve do 1990. godine gotovo ni jedan politički skup, predavanje, izložba o Hrvatskoj, priredba ili pak kazališna predstava, nije održana u Buenos Airesu, a da Fedor nije ilustrirao ili osmislio plakat, pokazujući veliki smisao za ukrašavanje.

Zajedno sa svojim bratom Josipom Franjom, snimio je u Buenos Airesu nekoliko 8-milimetarskih dokumentarnih filmova o djelatnostima hrvatske zajednice u Argentini. Ali nije samo u ovoj vrsti filmova pokazao svoje umijeće. Kao veliki zaljubljenik u prirodu, snimio je također vrlo vrijedan kratkometražni film u prašumi Punta Lari o razvojnom ciklusu argentinskog nacionalnog leptira Morpho Catenarius.

Bio 7 Fedor Mažuranić sa suprugom Irenom rođ. Evstratiadi, Zagreb, 2005. god.

Od 1959. do 1960. vodio je časopis Hrvatska mladež na pet jezika. U izdanju časopisa Studia Croatica objavio je 1994. godine skraćenu verziju hrvatske povijesti i razvoj njezina pomorstva naslovljenu Hrvati i more, a njegovo je remek-djelo knjiga Argentina, životni put jedne zemlje novoga svijeta.

Kao pravi humanist i intelektualac, bio je također izvrstan poznavatelj svjetske povijesti, heraldike, astronomije, geodezije, entomologije i prirodoslovlja. Bavio se aktivno i slikarstvom.

Bio 8 Fedor Mažuranić, Zagreb, 2009. god.

Potkraj 1998. godine ostvario je svoj san: vratio se u slobodnu Hrvatsku sa suprugom i sinom.

Bez obzira na velik broj godina nastavio je svoj intelektualni rad u Hrvatskoj. Bio je autor brojnih članaka u časopisu Matica, glasilu Hrvatske matice iseljenika, kao i recenzent za španjolski jezik Hrvatskog iseljeničkog zbornika.

Bio 9 Darko Mažuranić ispred obiteljske grobnice na Mirogoju, 2013. god.

Umro je u Zagrebu 11. studenoga 2010. u devedesetoj godini života u krugu svoje obitelji. Počiva u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.